Mušinović: Osnažili smo lokalnu kulturnu scenu

Povodom gostovanja AJB DOC Film Festivala u Konjicu razgovarali smo s direktorom Centra za kulturu.

 Piše: Nadira Dacić

Centar za kulturu „Narodni univerzitet Konjic“, na čelu sa Benjaminom Mušinovićem, u okviru kojeg djeluju još i Gradska biblioteka, Zavičajni muzej i Rodna kuća Zuke Džumhura već niz godina izdvaja se kao uspješna kulturna institucija u sredini koji se ne mari za izgovore, nedostatak sredstava i prepreke, pa čak i u okvirima svjetske pandemije nastavlja s organizacijom raznovrsnih kulturnih aktivnosti.

Tim povodom, s direktorom Mušinovićem razgovarali smo o saradnji između AJB DOC Film Festivala i Centra za kulturu, u okviru koje se na Konjičkom ljetu prikazuju dokumentarci s drugog izdanja AJB DOC-a, izvan festivalskog termina i Sarajeva kao originalne festivalske lokacije.

• Okolnosti vezane za pandemiju korona virusa su utjecale na ovogodišnju organizaciju Konjičkog ljeta u smislu programa i aktivnosti. Kako prevazilazite novonastale izazove?

Mi niti jednog trenutka nismo prestali raditi. Javna okupljanja i programi koje predstavljamo pauzirani su, kao i čitav svijet, početkom marta ove godine. Orjentisali smo se na uređenje enterijera, stekli nove vještine kojima smo ambijent našeg radnog prostora  učinili ugodnijim. Moram priznati da je teško jer smo brojne planirane programe, koji se odnose na saradnje na nivou regionalne scene, pa i iskustva koja imamo sa umjetnicima iz Europe morali odgoditi. 

Do sada smo na „Konjičkom kulturnom ljetu“ priređivali programe kojima smo uglavnom pokušavali osvježiti prostor ispred najljepše scenografije koju imamo u Konjicu, a to je naša ćuprija, gdje smo priređivali performanse, izložbe, koncertne i teatrske sadržaje. 

• Uspješno pokazujete da se kultura može i mora decentralizirati, ali isto tako se obraćate svim društvenim skupinama, od najmlađih do najstarijih. Osjetite li pozitivan društveni pomak u odgovoru na Vašu akciju u odnosu na početke?

Na samom početku osjećao sam izvjesnu dozu skepse od strane ljudi koji imaju velike prdrasude prema manjim sredinama. To se znatno mijenja. U mom gradu možete vidjeti ljude koji dolaze sa različite merdijana i paralela. Oni pokazuju veće oduševljenje i sa njihove distance mogu kvalitetno uočiti kako je čist grad, kako je privilegija  u dvadeset prvom stoljeću kupati se u vodi koju možete i piti. 

Razmišljao sam šta mogu da uradim da ovaj mozaik upotpunim. Odlučili smo da sve ono što uradimo ima zavidan nivo i kvalitet, jer naša publika i naši gosti to zaslužuju. Svi naši gosti ponovo nam se rado vraćaju.  Mogu svjedočiti da dolaze i sa kvalitetnijim predstavama jer osjećaju odgovornost prema publici, koja je već stekla navike i podigla ljestvicu očekivanja. 

Mnogo je lakše nego na početku. Umjetnici komuniciraju i promoviraju Konjic kao mjesto gostoprimljivih ljudi u cijeloj regiji. To je najvažnije da naši gosti prenose iskustva koja dožive ovdje. Neuporedivo je veće interesovanje umjetnika, ansambala i institucija koja nam sada same šalju pozive u želji da ih ugostimo.

• Osim regionalne pozorišne scene s Festivalom glumca, ove godine publici ste odlučili ponuditi i nešto drugačiji filmski i dokumentarni program. Otkud ta dodatna raznolikost? 

Jedna od najvažnije djelatnosti naše kuće je kino-prikazivačka. Mnogo smo radili na projektu obnavljanja kino-opreme i danas smo stekli nivo da možemo predstaviti aktuelnosti svjetske kinematografije. Surađujemo sa najznačajnijim distributerima, ali se istovremeno trudimo da odamo priznanje domaćim filmskim autorima koji su svojim nagradima i uspjesima internacionalizirali BH kulturnu scenu.

Imamo obavezu i odgovornost prema tradiciji koja postoji u našem gradu. U Konjicu je djelovao foto-video  klub. Ime našeg grada prenosili su autori, uglavnom dokumentarnih filmova: Dino Kassalo, Senadin Begtašević, Sead i Zlatko Đikić, Zoran Krezić i drugi. Ima danas mnogo mladih autora koji možda nisu dovoljno organizovani ali stvaraju fascinantne video uratke i gotovo profesionalno bave fotografijom. Mnogo rade na promociji potencijala koje Konjic može ponuditi čitavom svijetu. 

Razmišljao sam o našim tehničkim mogućnostima, pomenutoj tradiciji, aktuelnom radu današnjih stvaralaca u Konjicu i kako bi bilo lijepo i važno da se lokalna kulturna scena osnaži programom dokumentarnog  festivala, održanog u samo 40 minuta udaljenom nam glavnom gradu. Teme koje provejavaju na repertoaru AJB DOC Film Festivala senzibilizirane su za život običnog čovjeka, a i mi smo prirodni, normalni i skromni ljudi, imamo empatiju prema dugom i drugačijem. Organizatorima hvala za razumjevanje jer su pozitivno odgovorili te ćemo imati projekcije pet filmova pod nazivom „AJB DOC@Konjic“  od 15 do 28. jula 2020. 

• Može li se publika dodatno educirati i senzibilizirati za određena pitanja kroz dokumentarni film?

Sve te sjajne životne priče koje donosi AJB DOC za mene imaju jednu temeljnu misiju, a to je da sagledaju stvarnost onakvom kakva jeste, oslikaju živote onakvima kakvi su, aktualiziraju probleme koje uporno svijet ne želi riješiti i možda što je najvažniji u misiji jednog stvaraoca dokumentarnog filma - omogućavaju da u eter ode riječ i da se čuje glas „običnih ljudi“. 

Proživjeli smo teška iskustva i dio smo tih priča. Želimo, ako ne sada onda u budućnosti, prirediti prateće razgovore o svim filmovima koje dobijemo, jer smatramo da je ta živa interakcija u kojoj ćemo slušati aktere i stvaraoce, te našu publiku najbolji model  edukacije, kako za  vlastito, tako nadam se i za njihovo iskustvo.