Intimna priča o britanskoj harmonikašici i romskom violinisti otvara 4. AJB DOC
Dokumentarac ‘Faith i Branko’ Catherine Harte intimna je drama o dvoje muzičara koje, uprkos kulturološkim razlikama, ipak spaja muzika.
Piše: Elma Ljubčić
Fascinirana romskom muzikom, Britanka Faith Elliot je 2011. došla u Srbiju kako bi naučila svirati harmoniku, ne sluteći da će to putovanje promijeniti njen život iz temelja. Susret s romskim violinistom Brankom Ristićem, koji ju je podučavao romskoj muzici, rezultirao je simpatijama koje ubrzo prerastaju u ljubav za koju, na prvi pogled, ni jezik ni kulturološke barijere ne predstavljaju prepreku.
Iste godine u romskom selu Grabovica boravila je i rediteljica Catherine Harte, koja je u tom periodu dovršavala tezu iz vizuelne antropologije. Sve troje su pohađali ista predavanja, a prepoznavši elemente za dobru priču, Harte ubrzo počinje snimati dokumentarac o ljubavnom i muzičkom putovanju Faith i Branka.
"Pružila mi se prilika da radim istraživanje u bilo kojoj zemlji i ja sam odlučila da to bude ljetna škola koju je osnovao Dragan Ristić, a u okviru koje lokalni muzičari uče strane studente svojoj muzici", kaže Harte u razgovoru za Al Jazeeru.
Veza je bila očita
Kada je stigla u Grabovicu, Branko i Faith su već bili tamo, a on je, zapravo, bio njen učitelj. Bilo je očito, kaže, da između njih postoji neka veza.
"Uživali su svirajući zajedno i koristili Google Translate da komuniciraju. Već tada sam odlučila da dokumentujem njihovu priču. Nakon što je škola završila, njih dvoje su se odlučili vjenčati i mene su zamolili da snimam vjenčanje. Tako je počela cijela priča s filmom", objašnjava Harte.
Narednih sedam godina kamerom izbliza pratila je život Faith i Branka, a rezultat je intimni dokumentarac Faith i Branko, koji će u petak, 10. septembra, otvoriti 4. AJB DOC Film Festival.
"Snimala sam dešavanja, ne znajući kako će priča teći ili kako će se sve završiti. Osim toga, nisam imala nikakvog tehničkog iskustva kada je riječ o snimanju dokumentarnog filma, tako da sam sve morala učiti usput", prisjeća se Harte.
Priznaje da nije imala scenarij niti je forsirala scene koje se vide u filmu.
"Sve je vjerodostojno prikazano, jednostavno sam snimala život, tako da se vremenom mijenjala i tema filma", kaže Harte.
Na početku je mislila da će to biti priča o tome kako je teško dobiti vizu za Veliku Britaniju.
"Kasnije sam shvatila da je to, zapravo, priča o Faith i Branku, njihovom odnosu, muzici i svim izazovima uzrokovanim kulturološkim razlikama."
Brojni izazovi tokom rada na filmu
Sedam godina, koliko je snimala ovaj dokumentarac, Harte se otprilike svakih osam mjeseci viđala s Faith i Brankom, prateći ih po nekoliko sedmica. Izazovi na koje su Faith i Branko nailazili na svom višegodišnjem ljubavnom i muzičkom putovanju nisu bili nepoznanica ni za Catherine koja je, između ostalog, imala problema s finansiranjem filma i neadekvatnom opremom za snimanje.
"Film sam snimala opremom koju sam imala, a koja, realno, nije ni blizu onoga što koriste profesionalci. Ipak, mislim da je na kraju sve ispalo dobro", kaže Catherine, iskreno dodajući kako je prijateljski odnos s Faith i Brankom također bio otežavajuća okolnost za rad.
"Bilo mi je veoma teško snimati ih kako se svađaju ili kada imaju neke intimne trenutke. Osjećala sam se kao da im narušavam privatnost pa bih, jednostavno, isključila kameru", napominje Harte.
Kasnije je shvatila kako, da bi priča bila iskrena, mora snimiti i dobro i loše. I u tome je imala pomoć akterice svog filma.
"Faith mi je pomogla, jer je nju zanimalo kako neka svađa izgleda kada se gleda sa strane i šta se može naučiti iz toga, tako da sam na kraju sve snimala", dodaje.
Razlike su sve više dolazile do izražaja
Faithinim pokušajem prilagođavanja životu u Brankovom rodnom selu, potom i odlaskom u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje su im mogućnosti veće, njihove razlike sve više dolaze do izražaja. Jedino što povezuje dvoje mladih zapravo je muzika.
"Faith u filmu kaže kako vjerovatno nikada ne bi bila s Brankom da nije muzičar, ali pitanje je bi li Faith bila Faith da nije muzičarka. Jednostavno mislim da je muzika tako veliki dio njih da bez nje ne bi znali ni ko su oni sami", smatra Catherine.
Svjesna je da u svakodnevnom životu jednostavno nailazimo na nepremostive razlike, čak i uz stvari koje nas spajaju.
"Kada je riječ o Faith i Branku, njihova priča je zaista nevjerovatna, a muzika je najveći dio toga", ukazuje.
Na koncu, kulturološke razlike jesu ih razdvojile kao par, ali ne i kao muzičare. Faith i Branko danas su tandem koji je, uprkos kulturološkim razlikama i ljubavnom brodolomu, ostao blizak i nastavio profesionalno sarađivati.
"Iako se njihov brak raspao, muzika ih i dalje spaja. Njihov bend je još veoma stabilan, a nakon pandemije počeli su opet svirati širom Engleske i Srbije", zaključuje Catherine.